Odlazim na godišnji odmor.
Imam problema sa tom sintagmom, jer podrazumeva nekoliko netačnosti:
1) uopšte ne traje godinu dana,
2) (ako prenebregnemo prvo) podrazumeva da postoji odmor koji ti može obezbediti obnovu energije za celu godinu, što je u najmanju ruku nečuvena korporativna prevara,
3) podrazumeva da ću se odmarati – što nije tačno jer u tih pregršt i po dana uvek ima toliko toga da se uradi što nikako nisi stizao, a to „odmaranje“ prečesto podrazumeva i naporna putovanja i brojne brige s tim u vezi.
Dakle, odlazim na dvonedeljno odsustvo s posla. Odmoriću se korporativno.
Svejedno, biće puno radosti. To mi garantuju upravo oni koji mi neće dozvoliti da se, ni za sekundu, odmaram na one stereotipne načine, tj. fizički, tj. korporalno.
Prijatan odmor ti zelim!